Maida Bilal jedna je od žena iz sela Kruščica koje su organizovale blokadu teške mehanizacije i opreme koja je trajala 503 dana, a rezultirala je ukidanjem dozvola za dvije predložene brane na rijeci Kruščici u decembru 2018. godine.

Navala na rijeke

Balkan je dom posljednjih rijeka koje teku slobodno u Europi. Međutim, masovni procvat hidroenergije u regiji prijeti da će nepovratno oštetiti hiljade kilometara netaknutih rijeka. Zapadni Balkan sadrži neke od najnetaknutijih divljina u Europi, nazvanih “Plavo srce Europe”, većinom sa netaknutim rijekama i centrima biološke raznolikosti gdje živi 69 endemičnih vrsta riba i 40% svih ugroženih slatkovodnih vrsta mekušaca. Međutim, posljednje godine iznjedrile su procvat izgradnje brana u regiji, trenutno u Bosni i Hercegovini je u procesu planiranja ili izgradnje 436 hidroenergetskih projekata, dok je taj broj veći u široj regiji. Većina ovih brana su male, proizvode samo 1MW-5MW energije.

Brane potpuno mijenjaju divlje riječne ekosisteme, prebacivanjem slobodnih vodotoka u velike betonske cijevi, riječna korita ostaju suha, dok su neophodna staništa riječnih vrsta značajno narušena. Dodatni problem je u činjenici da je samo nešto više od 2% terena u BiH trenutno pod službenom zaštitom vlasti.

Rijeka Kruščica leži u granicama zaštićenog područja. Ona je žila kucavica za selo Kruščica, i ujedno glavni izvor vode za 145.000 ljudi u dva obližnja grada. U 2016. godini lokalna općina je podlegla političkom pritisku i izmijenila svoj plan korištenja zemljišta kako bi omogućila izgradnju dvije male hidroelektrane na rijeci – Kruščica 1 (0,66MW) i Kruščica 2 (0,48MW). Lokalne zajednice nisu konsultovane niti su obaviještene o planovima, dok su „javne rasprave“ o projektima održane u privatnim kućama investitora, a prisustvo „javnim raspravama“ je bilo uglavnom ograničeno.

Hrabra žena se pojavljuje

Maida Bilal jedna je od osnivača udruge građana Eko Bistro, koja je stvorena krajem 2017. godine, kako bi se borili za zaštitu rijeke Kruščice. Ona je također u to vrijeme bila član upravnog odbora Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, koja okuplja 30 bosansko-hercegovačkih ekoloških grupa. Bilal je rođena u Zenici i odrasla u Kruščici, selu sa 2.500 ljudi u planinama 65 kilometara zapadno od Sarajeva, u kojem njezina obitelj živi generacijama. Njezin brat je poginuo u ratu, kad je imao samo 18 godina. Bilal nije imala prethodno iskustvo u ekološkom aktivizmu, ali je društveno koristan rad praktikovala od srednjoškolskih dana kroz razne incijative i pokrete u svojoj lokalnoj zajednici i živjela je radeći honorarno u finansijskoj upravi i uz podršku svoje porodice.

Most hrabrih žena

Početkom jula 2017. godine seljani su saznali da je teška mehanizacija na putu prema Kruščici kako bi započela izgradnju na branama. Da bi pristupili mjestu za izgradnju brana, buldožeri su trebali preći mali drveni most koji povezuje selo sa susjednom šumom i rijekom. U improviziranom prosvjedu Bilal i još 300 seljana – od toga polovica žena – otišli su do mosta kako bi mirno blokirali pristup buldožerima, znajući da je nasilje praktički zajamčeno ako su prisutni samo muškarci.

Prosvjednici su mislili da će blokada biti kratkoročni simbolični protest; umjesto toga, postala je ključna taktika za sprečavanje gradnje i trajala je 503 dana, dok je grupa – čije su članice tada uglavnom bile samo žene – most zauzimala 24 sata dnevno u smjenama po osam sati bez obzira na vrućinu, kišu i snijeg, prkoseći bosanskoj zimi.

U zoru 24. avgusta 2017. godine, specijalna policijska jedinica u punoj opremi za borbu protiv nereda napala je žene koje su sjedile, uključujući Bilal i jednu trudnicu, kako bi ih uklonila sa mosta. Nasilni napad snimljen je i objavljen, rezultirajući nevjerovatnom podrškom iz cijele BiH i svijeta. Bilal je zadobila udarce u glavu i skoro onesviještena tijekom napada; njezin 70-godišnji otac, koji je intervenirao kako bi je zaštitio, pretučen je, a zatim uhićen i na kraju je završio na sudu sa još 22 žene. Uprkos godinama Maidin otac nije odustajao i na stražama je proveo ukupno 503 noći. Noćne smjene su bile podržane od strane muškaraca i to je bila velika podrška u ovoj borbi. Most je preimenovan u “Most hrabrih žena Kruščice”kao simbol otpora bosanskohercegovačke žene.

Nakon napada, prosvjednici su optuženi za kršenje javnog reda i mira i napad na policajca, ali optužbe su kasnije odbačene.

Bilal je potom pokrenula kampanju u lokalnoj zajednici za spas rijeke, ali je redovno vršila svoju dežuru na mostu. Kao jedan od osnivača organizacije Eko Bistro u decembru 2017. godine, organizirala je prosvjede zajednice u centru Kantona, sa zahtjevima da rijeka teče slobodno. U koordinaciji sa lokalnim i globalnim nevladinim organizacijama, izazvala je medijsku pažnju nakon policijskog napada i zatražila pomoć advokata da ospori zakonitost građevinske dozvole, uključujući nepoštivanje zakona o okolišu, sa seljanima koji su joj nesebično pomagali da snosi troškove pravnih taksi.

U 2018. godini, kao odgovor na protest, lokalni sud je počeo poništavati okolišnu dozvolu za izgradnju brane; međutim zbog nedostatka povjerenja u pravosudni sustav, mještani su nastavili blokadu mosta. U decembru 2018. godine, kantonalni sud je potvrdio odluku i otkazao sve okolišne i građevinske dozvole za brane; žene/aktivisti su napustili most 19. decembra 2018. godine.

Bez pozadine u ekološkom aktivizmu, Bilal je mobilizirala žene u svom selu u organiziranu, stratešku jedinicu, što je rezultiralo otkazivanjem svih dozvola za brane u decembru 2018. godine – ovo je prva pravna i ekološka pobjeda ove vrste u Bosni i Hercegovini. Ono što je započelo kao improvizirani pokušaj zaštite rijeke Kruščice razvilo se u snažni simbol miroljubivog otpora među Bosancima i Hercegovcima.

Goldman nagrada za okoliš

Zahvaljujući svom angažmanu Maida Bilal je dobitnica Goldman nagrade za okoliš za 2021. godinu („zeleni Nobel“).

Goldman nagrada za okoliš odaje počast ekološkim herojima iz lokalnih zajednica, iz otprilike šest naseljenih kontinentalnih regija svijeta: Afrike, Azije, Evrope, Ostrva i ostrvskih nacija, Sjeverne Amerike i Južne i Centralne Amerike. Nagrada odaje priznanje pojedincima za trajne i značajne napore u zaštiti i unapređenju prirodne sredine, često pod velikim ličnim rizikom. Goldman nagrada smatra liderima lokalnih zajednica onim koji su uključeni u lokalne napore, gdje se pozitivne promjene stvaraju kroz učešće zajednice ili građana. Prepoznavanjem ovih pojedinačnih vođa, Nagrada nastoji da inspiriše druge obične ljude da preduzmu izuzetne akcije kako bi zaštitili prirodu.